Čovjek, dakako, nije ono što želi biti već stvorenje s određenim datostima i usmjerenjem, pa tako i stvorenje koje može ispravno ili neispravno konzumirati te datosti te pratiti ili iskrivljavati svoje usmjerenje. Čovjek je, prema vrhovnoj definiciji, stvorenje stvoreno na Božju sliku i Bogu nalik, kako bi spoznavalo, voljelo i služilo Bogu.
Vitezovi modernosti vam to, međutim, neće reći te će, otprilike kao Baalovi svećenici, tvrdoglavo inzistirati na perpetuiranju svoje samovolje, pa koliko god štete to ostavilo po njih same i svijet oko njih. Liberalno-progresivna samovolja u našem je stoljeću zaista odvela prema istom ishodu na koji je upozorila starozavjetna priča: prema završnom okretanju noževa prema sebima samim, nakon što se ritualno služenje lažnom božanstvu (samovolje i samokreacije) pokazalo jalovim u sukobu s ontološkim datostima vanjskoga svijeta.
Nakon što modernom tehnologijom i ostalim ljudskim izumima nismo uspjeli pokoriti prirodu, naša je frustracija eksplodirala u obliku u kojemu smo krenuli pokoravati ljudsko biće kao takvo. Upravo se taj hodogram transhumanističkog ukinuća čovjeka krije i u naizgled bezopasnim intelektualno samozadovoljavajućim izjavama kao što je ona Marka Vučetića iz današnjeg priloga.
#SapereAude