“Nemilosrdni pohod uništenja misli nastavit će se. Vatre će planuti kako bi se svjedočilo da su dva i dva četiri. Mačevi će se isukati kako bi se dokazalo da je ljeti lišće zeleno.” Tim je riječima G. K. Chesterton proročki najavio ono što će se dogoditi s bezbožnim Zapadom modernosti – s civilizacijom koja je izgubila izvanjsku referentnu točku za vrednovanje onoga što je dobro, istinito i lijepo, kao i za prepoznavanje onoga što to razara.
Prije nekoliko godina iskoristio sam isti taj Chestertonov citat kada sam pisao protiv tadašnje velike javnozdravstvene laži, pod kojom smo, uz pomoć naprednih psihosocijalnih manipulativnih metoda, bili podučavani da je „novonormalno” stanje ono u kojem više ne treba vjerovati vlastitim očima i ušima – stanje u kojem je, eto, najbolji obrazac ponašanja bila masovna panika, iako je stvarnost i naše svakodnevno iskustvo odstupalo od onoga što smo čitali na naslovnicama medija.
Tadašnju izdaju istine provodile su progresivne struje u ime svojih tehnokratskih ciljeva. Danas iste riječi valja primijeniti na strahotne ratne poteze koje provode ponajprije neokonzervativne američke snage zajedno sa svojim nečasnim izraelskim saveznicima. I oni danas, jednakom revnošću, inzistiraju na tome da ljudi ne vjeruju onome što im je pred očima.
Nakon Trumpove neoprostive ratnomahnite izdaje svojih birača, pa tako i cjelokupnog svog pokreta i, u konačnici, vlastitog političkog nasljeđa, jučer je konačno potpisan mir između SAD-a i Irana. Kako je američki partner Izrael na to reagirao? Masovnim, neselektivnim bombardiranjem Libanona, inače najkršćanskije države na Bliskom istoku. Namjernim rušenjem dogovorenog mira kroz operaciju indikativnog imena “Vječni mrak”.
Američki neokonzervativci i Izrael danas nas uvjeravaju da snimke bombardiranja civilnih četvrti, zgrada, kuća, žena i djece zapravo nisu ono što vidimo vlastitim očima već nešto drugo. Ispod žena i djece, tvrdi se, kriju se terorističke skupine, stoga Izrael ima pravo bombama proći kroz civile kako bi došao do njih. Nažalost, radi se o uobičajenom rezoniranju suvremenog svijeta koji je odbacio višetisućljetni katolički nauk pravednoga ratovanja, nauk koji ni pod kojim okolnostima ne pristaje na ubijanje nedužnih.
Hrvatska kao katolička zemlja ne smije pristati na relativizaciju genocidnog ponašanja SAD-a i Izraela posljednjih mjeseci, niti možemo, kao sljedbenici jedne i jedine istine Isusa Krista, okretati pogled od onoga što se u ovom trenutku događa pred očima svih. Ne možemo to ni kao država koja je prije 30 godina pobijedila u svom ratu za neovisnost, a čiji generali dandanas odslužuju svoje kazne u zatvoru sukladno odlukama suda oformljenog od strane takozvane međunarodne zajednice, zajednice u kojoj očito postoje jednakiji među jednakima.
Vrši li se spomenuto chestertonovsko nasilje nad ljudskim umom, zdravim razumom i elementarnim moralom uz pomoć etiketiranja neposlušnih kao bakoubojica, fašista, seksista, rasista, ili pak kao antisemita, manje je važno. Princip u pozadini takvog djelovanja suštinski je jednak. Dva i dva nisu četiri, ustvrđuju kontinuirano današnji kormilari svijeta, jer u ovom trenutku oni imaju neke svoje hitne ciljeve koji naprosto moraju biti izvršeni, pa i pod cijenu žrtvovanja neke tamo apstraktne istine. Istina tako prestaje biti izvanjski fenomen s kojim mi kao grešna i prolazna bića stupamo u odnos, i postaje nešto što određuje onaj tko u tom trenutku ima najviše mogućnosti provoditi svoju volju; onaj tko je najmoćniji.
Može li itko Izrael i njegovo zločinačko vodstvo privesti pravdi ili ih barem zaustaviti u njihovu krvožednom pohodu? Ili pak to ne može nitko ako ne može ni SAD, taj dugogodišnji samoprozvani svjetski policajac? Što je to što mala državica od nekoliko milijuna stanovnika ima nad Amerikom, a što joj omogućuje da na nju tako snažno utječe i uvlači je u svoje ekspanzivne pohode, koristeći se njezinim oružjem i čineći je tako suučesnikom u svojim zločinima? To je pitanje koje svatko od nas mora postaviti, jer odgovore iz službenih izvora očito nećemo dobiti.
U međuvremenu držimo se istine kao jedine valute čija vrijednost nikada ne opada, pa tako ni u mračnim vremenima oblikovanima ljudskom grešnošću i mahnitim hvatanjem gole moći. Riječima Istine same: istina će nas jedina osloboditi.
I zato molimo.
Pred tobom i pred svim raspelima svijeta, nakon zadnjega udarca kopljem, nakon zadnjega ratnog pohoda, nakon zadnjega nasilja nad nedužnima, žarko te molimo za sve ljude, a osobito za one koji koriste snagu oružja, da bi povrijedili, da bi ponizili, da bi nametnuli svoju moć.
Otvori im oči pred učinjenim zlom, pred razornim posljedicama ratova, pred žalobnim krikom i ruševinama, pred očajnim pogledom ljudi. Otvori pukotinu u njihovu srcu, kako bi na unakaženim licima potlačenih prepoznali crte tvoga lica, u krvi žrtava krv koja teče s tvoga križa, jer ti si brat svakomu stvorenju koje trpi, ti, Kriste, Kralju svega stvorenoga.
