DEMO ### 471 O "grijesima" Krešimira Rotima

Jedini grijeh Krešimira Rotima jest taj što je više puta udarao po dogmama liberalno-progresivnog poretka; posljednji put artikulirajući kako države moraju biti spremne na askezu ako žele riješiti određene strukturalne probleme, umjesto da, u vlastitoj dekadenciji, slijepo robuju tehnoekonomskim varijablama. Čovjek je više od homo economicusa, stoga do sutra možemo laprdati o proračunima bez da to nosi ikakvu vrijednost ako na kraju svog razlučivanja matematiku ne kontekstualiziramo u širi etičko-civilizacijski okvir.

Na kraju krajeva, sam pojam ekonomije etimološki dolazi od pojma koji označava upravljanje kućanstvom (oikos, nemein). Tko se usuđuje dati ekonomsku kritiku nekome tko vrednuje bazičnu narodnu homogenost, sigurnost nacionalnog kućanstva i ukorijenjenost ljudskog bića ispred friziranih, tehniziranih brojki poput BDP-a? Jesu li nas mediji zaista uspješno indoktrinirali suludom tezom da je stabilitas loci ekvivalentan šovinizmu i rasizmu?

Kao biće obdareno razumom, čovjek je dužan, posebice nakon svega čemu smo svjedočili posljednjih godina, razumno razlučivati između validnih kritika i manipulacija. Tragično je što je toliki broj tobožnjih desničara skočio na Krešimirove izjave, iskazujući nešto nalik pavlovljevskom refleksu poslušnosti prema manipulativnim, dekontekstualizirajućim glavnostrujaškim medijima.

Novine napišu, novine izvuku dio izjave koji, u kontekstu ostatka izrečenog, ima apsolutnog smisla, i ljudi se poslušno zakače na stvoreni vlak intelektualne lijenosti i poslušnosti. Veliki stereoptikon, ta sprega suvremenih medija, politike i korporacija, i dalje je snažan, što je, s obzirom na sve što je taj stroj progurao u javnost posljednjih godina, težak etički i civilizacijski poraz za sve nas.

Krešimir Rotim sutra će nastupiti na našoj tribini. Usuđuje li se itko tko danas vrijeđa i agresivno poziva na poslušnost vrijednosno ispražnjenom kolektivu postaviti mu pitanje uživo, na pristojan i intelektualan način? Ili smo svi pristali na indexiziranje našeg društva i naših umova? Mi svakako nismo.

#SapereAude