Nino Raspudić sinoć je razmišljao u ispravnom smjeru kada je takozvani antifašistički marš prozvao neurozom, uz napomenu da bi, uz preciznije pojmovno određenje, bilo jasnije reći kako se ovdje ne radi o neurozi nego o kolektivnoj hipnozi, o kojoj sam naširoko pisao u ranijim tekstovima.
Kolektivna hipnoza ili masovna formacija bolje opisuje današnji antifa pokret na Zapadu, jer naglašava njegov omasovljeni, grupni karakter, u kojem se skupina inače nepovezanih pojedinaca okuplja oko zadanog narativa i/ili protiv zamišljenog ili stvarnog neprijatelja. Neuroza je u tom smislu uglavnom individualna pojava, dok je hipnoza posljedica vanjskih, organiziranih i često prikrivenih utjecaja koji djeluju na mase.

Suvremeno je društvo vrijednosno izgubljeno, moralno dekadentno i međuljudski rastrgano mjesto, što ga čini idealnim tlom za nastanak hipnotiziranih masa. Kao dijete prosvjetiteljstva, ono je prekinulo čovjekovu povezanost s njegovim telosom, odnosno s bilo kakvom višom svrhom ili transcendentnim smislom, a kada se prekine ta vertikala, neminovno pucaju i horizontalne veze, to jest naši odnosi jednih s drugima. Tome svjedočimo danas diljem zapadnih zemalja, u kojima sve češće vidimo doslovne sukobe dviju frakcija na ulicama.
Hegel je taj raspad zajedništva nazivao atomizacijom ili pucanjem prirodnih, organskih veza među ljudima. Atomizirani pojedinac posljedično panično traga za nekim novim jedinstvom, za umjetnom homogenošću i novim smislom koji će ga povezati s drugima.
Antifa pokret, kao i ostali zeleni, šareni i crveni pokreti modernog progresivizma, zavodljivi su upravo zato što izgubljenom i dezorijentiranom pojedincu s jedne strane nude usmjerenje i fiktivnu solidarnost te s druge neprijatelja spram kojega može oblikovati svoj identitet. Kolektivno hipnotizirane jedinke opsesivno su usredotočene na dani veliki narativ, bio on seksualnorevolucionaran, klimatski ili antifašistički, zbog čega su i vrlo agresivne prema disonantnim glasovima.
Onaj tko izgovori nešto što se ne uklapa u njihov veliki ujedinjujući narativ, u njihov novi anorganski telos i privid zajedništva, zapravo im razbija hipnozu, a hipnotizirana osoba svim silama nastoji ostati u tom stanju zamišljenog reda i manihejski pojednostavljene vizije svijeta.
#SapereAude