Teška civilizacijska vremena, kakvo je i ovo naše, prije svega su obilježena gubitkom vrijednosnoga uporišta; svojevrsnom vrijednosnom i moralnom dezorijentiranošću. Rekalibraciju našeg moralnog kompasa možemo izvršiti uz pomoć uzora postavljenog kršćanskim naukom. U samome srcu kršćanstva nalazi se križ, a križ kao simbol proizlazi iz spajanja dvaju elemenata; onog horizontalnog i onog vertikalnog.
Da bismo postali dostojni križa, da bismo se prema njemu usmjerili kao prema oznaci središta svega što jest, potrebno je, s jedne strane, nanovo izgraditi naše horizontalne odnose, to jest naše odnose spram svijeta i spram drugih ljudi. Učinimo u tom smislu novu godinu godinom ljudskosti, umjesto još jednom godinom natrpanom ekranima, medijima, tehnologijom i tehnikama.
S druge strane, križ se, osim horizontalnom dimenzijom, gradi i vertikalnim odnosom, odnosno našim odnosom spram transcendentnoga, spram onoga što se nalazi onkraj materijalnoga svijeta, a bez čega materijalni svijet, pa ni bitak kao takav ne bi postojao. Materijalistički i tehnoznanstveni svijet današnjice raskinuo je vertikalnu vezu naše civilizacije, jednako kao što su njegovi izumi oslabili i naše međuosobne odnose.
Umjesto (horizontalnog) pogleda od čovjeka prema čovjeku, kao i umjesto našeg (vertikalnog) pogleda prema nebu, suvremeno je doba obilježeno pogledom prema dolje, prema nekakvom distopijskom vibrirajućem crnom ogledalu, čija psihosocijalna uloga iz perspektive ljudske povijesti više liči na crnu magiju nego na tehnološki alat.
Neka 2026. stoga bude godina revitalizacije ljudskosti, ali ljudskosti ukorijenjene u onome što istinsku ljudskost uopće čini, a to je priznanje naše svjetovne malenosti pred onim što nas nadilazi i prema čemu moramo usmjeriti svoj pogled.
Neka 2026. godina bude godina horizontalno-vertikalne metafizičke revolucije; neka 2026. godina bude godina Križa.
Sretnu Novu godinu želi vam Sapere Aude!
