Sukladno mojim najavama od prije nekoliko tjedana, Apple je na svojim mobilnim uređajima na području Velike Britanije implementirao provjeru dobi na razini operativnog sustava. To de facto znači da je svaki iPhone u Velikoj Britaniji preko noći postao alat masovnog nadzora.
Što se točno dogodilo? Nakon posljednjeg Appleovog ažuriranja operativnog sustava korisnici iPhonea zatraženi su da se identificiraju bilo putem osobnih iskaznica (uz fotografiju), bilo skeniranjem svojih bankovnih kartica. Identifikacija se nekima, koji su od ranije imali povezane bankovne kartice s mobitelom, izvršila automatski.
U slučaju da netko odbije ovaj zahtjev određene mobilne aplikacije prestat će mu raditi, a posjet nekim stranicama bit će mu onemogućen. Sam mobitel dakle postaje nešto nalik roditeljski nadgledanom uređaju, uz sitnu ali krucijalnu razliku što nadzor ne izvršavaju dobronamjerni roditelji nad svojom djecom, već korporativna birokracija iz Silicijske doline nad svima.
Udruženi poduhvat države i korporacija
Primjena ovakve nadzorne arhitekture uslijedila je nakon višemjesečnog natezanja britanske vlasti i naroda oko tzv. digitalnog identiteta koji je Starmerova vlada agresivno pokušala uvesti kao preduvjet za konzumaciju osnovnih životnih aktivnosti, poput prijave na oglas za posao. Sažeto rečeno, digitalni identitet jest centralizacija svih ključnih osobnih podataka građana na jednom digitalnom mjestu kojim upravlja država.
Tzv. pandemijske potvrde, nametane diljem svijeta prije par godina, mogu se u tom smislu sagledati kao preteča tehnologije digitalnog identiteta. Iako je građanstvo prosvjedima uspjelo barem privremeno odbiti Starmerovo tehnokratsko nasilje, Apple je njihovu borbu sada učinio suvišnom jer je, bez formalnog zakonskog uvjetovanja, na svojim mobitelima uveo nešto vrlo slično onome što je vlada tražila.
O sličnom fenomenu govorio sam i prije nekoliko dana kada sam savjetovao svima da što prije prestanu koristiti Instagram, jer tamošnja komunikacija uskoro više neće biti privatna, već će biti lišena enkripcijske zaštite, to jest otvorena za Metin nadzor. Indikativno je što se i u tom slučaju Instagram odlučio na skandalozno ukidanje zaštitnog sloja enkripcije otprilike u isto vrijeme kada je u Europskom parlamentu razoružana tzv. Chat Control regulativa, koja se otvoreno zalagala za zabranu enkripcije kao temeljne garancije privatnosti digitalnih komunikacija.
Ova dva slučaja razotkrivaju obrazac koji će očito biti sve češći, a koji kaže da ako državne i naddržavne vlasti ne uspiju provesti svoje tehnokratske naume, u pomoć će im spremno priskakati tehnokorporacije.
Tehnofeudalizam
Opisani Appleov potez u Velikoj Britaniji problematičan je iz gotovo svih kutova iz kojih se može sagledati, no filozofski je možda najzanimljivije (i najviše zabrinjavajuće) to što u njemu vidimo upravo onaj proces koji je Yannis Varoufakis prozvao tehnofeudalizmom. Tehnofeudalizam označava rekonceptualizaciju privatnog vlasništva u tehnološkoj, a napose digitalnoj sferi, u kojoj pojedinac više nema pravo punog vlasništva nad tehnološkim proizvodima koje je kupio – proizvodima koji su nekada po pravnoj definiciji bili njegovi – već zapravo dobiva samo licencu za njihovo (privremeno) korištenje.
Britanci možda jesu kupili svoje iPhone uređaje, no tvrtku koja im ih je prodala ništa ne sprečava da jednog dana, svojevoljno i s udaljene lokacije, izvrši promjenu na tom mobilnom uređaju koja ga bitno mijenja i pretvara u identifikacijsko čvorište. Spojimo li takve tehnofeudalističke obrasce s digitalnim identitetom i korištenjem bankovnih kartica za identifikaciju koja uvjetuje sam pristup internetu, pred nama se jasno ocrtava rigidna, sveobuhvatna arhitektura masovnog digitalnog nadzora.
U takvom sustavu netko uvijek može nadgledati što konzumiramo na internetu, što kupujemo, što nas interesira i s kime se dopisujemo, a također nas može jednim klikom kazniti, primjerice blokadom naših bankovnih kartica, čemu su mnogi već svjedočili u godinama pandemije. To što Apple i britanske vlasti cijelu ovu problematiku umataju u prozirni celofan zaštite djece ne znači mnogo.
Isti mehanizam koji se danas koristi za deklarativnu dobnu zabranu pristupa određenim istinski štetnim stranicama - kao što su one pornografske ili kockarske - sutra može biti prenamijenjen na sve izvore informacija koje kormilari duha našeg vremena odluče proglasiti politički nepoželjnima.
***
Udruženi poduhvat Applea i Starmerove vlasti u Velikoj Britaniji jedan je u nizu kristalno jasnih praktičnih dokaza da se sljedeće veliko bojište za slobodu nalazi u digitalnoj sferi.